Namera nam je da kreiramo ambijent u kojem će rad biti efikasniji, a osiguranje bliže krajnjim korisnicima. Osnovni zadatak će biti da nastavimo da budemo servis industrije, štiteći njene interese na najbolji mogući način, uz napomenu da je naša snaga u jedinstvu kada su u pitanju ključni segmenti našeg poslovanja.

Udruženje osiguravača Srbije je neprofitna organizacija koja obavlja poslove od zajedničkog interesa članova Udruženja. Ciljevi Udruženja su unapređenje i razvoj osiguranja, stručno usavršavanje kadrova, kao i pokretanje inicijative za donošenje zakona i drugih propisa iz oblasti osiguranja. U intervjuu za Svet osiguranja Vladan Manić, generalni sekretar Udruženja osiguravača Srbije, govori o ambijentu za poslovanje i otkriva detalje o promeni Statuta te organizacije i daljim aktivnostima.

SO: Koliko je komunikacija Udruženja prema najrazličitijim sagovornicima važna i u kojoj meri se njen kvalitet odražava na zastupanje interesa industrije?

VM: Mišljenja smo da industrija osiguranja stoji još uvek nešto niže u odnosu na nivo koji joj u opštedruštvenom smislu pripada, tako da su svi naši pokušaji usmereni upravo na afirmaciju struke i pozicioniranje osiguranja pre svega u svesti naših građana, a zatim i u pristupu državnih institucija čije delovanje utiče na naše poslovanje. Značajno smo angažovani na uspostavljanju dobre i efikasne komunikacije sa državnim organima i verujemo da je ovakav pristup rezultirao novim kvalitetom i uspostavljanjem praktično partnerskih odnosa industrije sa regulatorom i državom u celini. Istovremeno, ne zapostavljamo segment eksterne promocije srpskih osiguravača i u tom smislu smo uspostavili niz kontakata sa međunarodnim institucijama koje se bave osiguranjem, učlanili se u sve najbitnije organizacije struke, čime smo postigli da se ravnopravno pozicioniramo rame uz rame sa evropskim kolegama i da se naš glas čuje i poštuje. Kao ilustraciju, naveo bih da naš Biro zelene karte predsedava grupom od 12 biroa jugoistočne Evrope i učestvuje u radu najvažnijih stručnih tela Saveta biroa. Za nas, to je značajan kanal koji koristimo da dodatno promovišemo našu industriju i našu zemlju.

Kada govorimo o komunikaciji kao preduslovu za svaki pozitivan iskorak, ne samo u poslovnom smislu, želim da naglasim da Udruženje dosta polaže i na komunikaciju unutar same industrije. To postižemo kroz rad stručnih komisija kojih trenutno pri Udruženju ima trinaest, kroz rad organa Udruženja, ali i kroz seminare i stručne skupove koje Udruženje organizuje u sklopu svojih edukativnih aktivnosti. Pre nekoliko nedelja, u Aranđelovcu je održan skup radno-sportskog karaktera gde je u prijatnoj atmosferi, kroz rad i druženje, preko 200 kolega iz 20 osiguravajućih kuća imalo priliku da se upozna, zbliži i razmeni iskustva vezana za probleme koje sreće u svom svakodnevnom radu. Udruženje se trudi da u svakom segmentu posluži kao katalizator za dobru i efikasnu komunikaciju i takav pristup već daje rezultat i značajno dodaje vrednost. Mi smo mesto gde se industrija sreće, razgovara i radi na unapređenju svog poslovanja i moji saradnici i ja smo veoma zadovoljni činjenicom da su, uz našu pomoć, stavovi industrije u najvećoj meri komplementarni, usaglašeni i utemeljeni na najboljim vrednostima savremenog poslovanja koje ipak u svom centru ima krajnjeg korisnika – a to su građani naše zemlje.

SO: Spomenuli ste građane i okrenutost industrije njihovim interesima. Ima li novina u načinu pružanja usluga osiguranja koje bi pristup građana osiguranju učinile lakšim i efikasnijim?

VM: Svakako ste u pravu kada kažete da postoji niz projekata i inicijativa koje Udruženje trenutno realizuje. Pored činjenice da su oni pokrenuti u interesu osiguravača, možda i najbitniji efekti se očekuju na strani korisnika usluga osiguranja. Jedan od trenutno najvažnijih i najobimnijih projekata jeste i angažovanje vezano za registraciju motornih vozila u samim društvima za osiguranje. Kao što znate, odnedavno je moguće vršiti registraciju vozila i u tehničkim pregledima, ali je naša namera da se ova procedura „preseli“ i u osiguravajuće kuće kojima bi bila omogućena personalizacija registracionih nalepnica, odnosno kompletna procedura registrovanja vozila. Ovaj projekat se realizuje u saradnji sa MUP-om Republike Srbije, sa kojim imamo intenzivnu i veoma dobru saradnju, pre svega na nivou naših informacionih centara koji su okosnica svih novih projekata, a u toku je i inicijativa za promenu regulative koja bi omogućila ovaj vid poslova za društva. Verujem da je nepotrebno napominjati koliko je važno da se klijenti „vrate“ u filijale društava i na taj način ostvare direktnu komunikaciju sa osiguravačem i steknu širu i bolju sliku o mogućnostima osiguranja, ne samo kada je auto osiguranje u pitanju.

Ostvarili smo i značajan pomak koji se ogleda u činjenici da je sada moguće polisu kupiti elektronskim putem, a veoma brzo očekujemo i kompletiranje protokola o dostavi zapisnika o uviđaju od strane MUP-a Udruženju, čime bismo društvima na raspolaganje stavili mogućnost da u svakom trenutku raspolažu ovim veoma bitnim dokumentom u elektronskoj formi i sa elektronskim potpisom, što će značajno olakšati i ubrzati poslovanje, a građanima omogućiti brže ostvarivanje njihovih prava na naknadu štete iz saobraćajne nezgode.

Jedan u nizu novih projekata je upravo u pripremi, a radi se o aplikaciji za sprečavanje prevara u osiguranju čijom bi primenom ostvarili značajne uštede, bitno redukovali broj prevarnih radnji i pozicionirali se kao lider u regionu kada je borba protiv prevara u osiguranju u pitanju.

Sve što činimo ima za cilj „osvajanje“ i stvaranje novog prostora za osiguravače. Naša je namera da kreiramo ambijent gde će rad biti efikasniji, a osiguranje bliže krajnjim korisnicima. Naravno, ovaj ambijent i prostor treba popuniti novim idejama i mi duboko verujemo da ih u ovom trenutku ima dovoljno za odlučujuće iskorake.

SO: Kada govorimo o ambijentu za poslovanje, možete li nam reći koliko je kvalitetan pravno-formalni okvir važan za uspešan rad?

VM: Uloga Udruženja u zastupanju stavova industrije kada je u pitanju izrada ili izmena regulative je zadatak koji uzimamo sa najvećom mogućom pažnjom. Predstavili smo se kao odgovoran i kvalifikovan sagovornik državnim organima, uz stalno prisutnu tezu da je ono što u određenom trenutku zastupamo istovremeno i na korist građana i države. Kao primer naveo bih rad Udruženja na objedinjenju stavova industrije i davanju primedbi i sugestija na Nacrt novog Zakona o osiguranju. Prednost ovako sveobuhvatno i kvalitetno odrađenog angažovanja ogleda se, pre svega, u tome što je predlagaču zakona u velikoj meri olakšan rad jer se na jednom mestu mogu naći predlozi industrije osiguranja, dati u formi amandmana sa odgovarajućim suvislim obrazloženjima.

SO: Nedavno je Udruženje promenilo Statut, koliko je ova promena bitna za rad Udruženja i industriju osiguranja u celini?

VM: Rad na izradi novog i modernog statutarnog okvira bih nešto detaljnije elaborirao, s obzirom na značaj samog pitanja, kao i aktivnosti koje su preduzete i resurse koji su tom prilikom angažovani. Ovaj zadatak je, slobodno mogu reći, urađen uz intenzivan rad i saglasnost gotovo celokupne industrije osiguranja.

Udruženje osiguravača Srbije osnovano je Ugovorom o osnivanju daleke 1968. godine pod nazivom ''Udruženje osiguravajućih organizacija Jugoslavije'' i sve do ove godine poslovalo je u skladu sa Statutom usvojenim 1996. godine.

Iako se više puta razmišljalo o potrebi donošenja novih statutarnih akata Udruženja koja bi na savremeniji način regulisala poslovanje samog Udruženja, tek donošenjem izmena Zakona o privrednim društvima ta potreba je prerasla u obavezu.

Naime, nov Zakon o privrednim društvima je donet u maju 2011. godine i on je uređivao poslovanje svih udruženja, pa i našeg, tako što je propisao shodnu primenu odredaba o društvima sa ograničenom odgovornošću na udruženja i odredio rok za usklađivanje do maja 2012. godine.

Na sreću, predlagači zakona su ubrzo uvideli svoju grešku. Udruženja kao neprofitne organizacije teško da mogu da posluju u skladu sa pravilima koja važe za društva kapitala kao što su društva sa ograničenom odgovornošću, te se iz navedenog razloga ubrzo pristupilo izmenama zakona.

Zakon o izmenama i dopunama Zakona o privrednim društvima je usvojen i stupio je na snagu 04. januara 2012. godine i u njemu je predviđena obaveza udruženja da ne može obavljati delatnosti radi sticanja dobiti, da ne može promeniti pravnu formu, a za uređivanje svih drugih pitanja ovaj zakon upućuje na shodnu primenu Zakona o udruženjima. Nažalost, rok za usklađivanje i upis u Registar udruženja kod Agencije za privredne nije pomeren, tako da je ostalo da se osnivačka akta i poslovanje Udruženja obavi i promena upiše u Agenciju za privredne registre do 01. maja 2012. godine.

U skladu sa Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju članice Udruženja su sva društva za osiguranje koja obavljaju delatnost obaveznog osiguranja u saobraćaju. Jedini način na koji polise osiguranja od auto – odgovornosti mogu zakonito da se izdaju je preko Udruženja. To našu odgovornost prema članicama čini još većom i ozbiljnijom i u navedenom postupku usklađivanja sa zakonima i postupku upisa u Agenciju za privredne registre jednostavno nije moglo ni smelo da bude proizvoljnosti ili kašnjenja. Sankcija za to bi bila likvidacija Udruženja, a samim tim i prekid izdavanja navedenih polisa, a takav scenario je, složićete se, katastrofalan i zaista je nemoguće čak i razmišljati o tome.

Imajući i vidu obim i ozbiljnost posla, kao i veliki broj članica i drugih učesnika od interesa za ovaj postupak, odmah se pristupilo izradi predloga izmena Osnivačkog akta i Statuta Udruženja. Kratki rokovi su nalagali da skupština treba da usvoji izmene ova dva akta krajem marta, kako bi se poslednji mesec pred upis promene, odnosno april ostavio za pribavljanje neophodnih saglasnosti državnih organa.

U postupku donošenja ovih najvažnijih akata učestvovali su i bili angažovani svi u Udruženju: od stručnih službi, preko stručnih stalnih komisija koje čine zaposleni u društvima za osiguranje, do Upravnog odbora i Skupštine. Želeli smo da ta akta budu na nivou najboljih evropskih statuta ovakvih udruženja, kao i da se članicama omogući brže, kvalitetnije i profesionalnije obavljanje onih poslova koje su od njihovog zajedničkog interesa.

Što se konkretnih rešenja u ovim aktima tiče, najviše se razmišljalo o sledećem. Prvo, razmatran je institut jedan član – jedan glas. Bilo je predloga da jedan član ne treba da ima jedan glas, odnosno da se glasovi pondiraju uvažavajući veće prisustvo na tržištu i više doprinose finansiranju Udruženja. Pažljivom analizom uporedne regulative i prakse ipak je utvrđeno da su ovakva rešenja nestandardna i da ne postoje u najvažnijim aktima sličnih udruženja u evropskim državama. Ovde kao primer broja glasova navodimo evropsko udruženje Insurance Europe čije su članice sva nacionalna udruženja osiguravača, pa i naše. Godišnja članarina našeg Udruženja je 11.000 evra, a udruženja Velike Britanije oko 1.700.000 evra godišnje. Kada se glasa, glasa se po principu jedna članica – jedan glas, bez obzira na ogromnu razliku u doprinosima. Radi poređenja sa poreskim obavezama, dovoljno je reći da po istom principu veliki poreski obveznik nema i više prava od malog poreskog obveznika, jer procentualno svi plaćaju isto. S tim u vezi, usvojeno je svakako najpravičnije rešenje da svaki član skupštine ima jedan glas.

Što se tiče sastava Upravnog odbora, usvojeno je moderno i napredno rešenje: on se sastoji od 9 članova, od kojih su tri člana predstavnici društava koji imaju najveće učešće u finansiranju Udruženja poslednje 2 godine pre sednice skupštine na kojoj se biraju. Ovde je dat značaj naglašavanju tržišnog principa, odnosno većinskog učešća takvih društava na tržištu auto-odgovornosti. Na ovaj način tri najveća člana uvek imaju zagarantovano mesto u Upravnom odboru. Uostalom, od tri najveća člana se i očekuje najviše i u kreiranju politike i dobrih poslovnih običaja i praksi u okviru industrije osiguranja, jer više prava podrazumeva i više obaveza i obrnuto.

Treba naglasiti da su osnivači Udruženja, a prema odluci Skupštine, sva društva za osiguranje koja su na dan održavanja sednice Skupštine u martu bili članovi Udruženja, odnosno 23 člana u tom trenutku. Na taj način je svima ravnopravno omogućeno da se upišu kao osnivači, a na Upravnom odboru je dogovoreno i da se jednom godišnje, na redovnoj sednici Skupštine, omogući i novim članovima primljenim u toku prethodne godine da postanu punopravni osnivači Udruženja.

Osnivački akt i Statut sa gore opisanim najvažnijim rešenjima su izglasani u martu ove godine na Skupštini velikom većinom od 18 glasova. Zatim se pristupilo dobijanju neophodnih saglasnosti da bi se ispoštovala procedura propisana odredbama Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju. Dobijena je saglasnost Ministarstva finansija, Narodne banke Srbije i, finalno, Vlade Republike Srbije. Poslednji korak je bio upis u Registar Udruženja koji vodi Agencija za privredne registre, što je obavljeno krajem aprila, tako da se s punim pravom može reći ne samo da je Udruženje obavilo sve svoje obaveze propisane zakonom u smislu usklađivanja, već i da je to obavljeno na kvalitetan i najsvrsishodniji način.

Već u septembru mesecu smo pristupili manjim izmenama Statuta iz razloga ispunjenja još jedne obaveze propisane zakonom – radi donošenja novog Kodeksa o ponašanju u poslovima obaveznog osiguranja. Kodeks je postojao još od 1998. godine, ali zastarela rešenja i nedostatak procedure učinile su ga skoro neprimenljivim. I nadzorni organ društava za osiguranje – Narodna banka Srbije je imala korisne sugestije u vezi sa potrebom donošenja novog Kodeksa i rešenjima u njemu.

Same izmene Statuta su podrazumevale ustanovljavanje novog pravnog osnova za postupanje organa Udruženja u sprovođenju samoregulacije koju Kodeks promoviše. I ova izmena Statuta je usvojena velikom većinom od 22 glasa što samo pokazuje visok nivo profesionalne svesti osiguravača. Na kraju, upisom ove izmene u Registar Udruženja koji vodi Agencija za privredne registre u oktobru mesecu ove godine završen je najosnovniji i najvažniji posao koji se odnosi na pravne temelje postojanja i poslovanja našeg Udruženja.

SO: Kakvi su planovi Udruženja za period koji dolazi, postoje li neka polja vašeg delovanja na koja stavljate poseban akcenat?

VM: Udruženje će nastaviti da ispunjava svoju ulogu moderatora industrije osiguranja, insistirajući na principu zajedničkog imenitelja i jedinstvenih stavova u najvećoj mogućoj meri, kako prema državnim organima, tako i unutar industrije. Efekti zajedničkog nastupa ne mogu se meriti sa pojedinačnim pokušajima, koliko god oni bili formalno dobro motivisani. U tom smislu, naš osnovni zadatak će biti da nastavimo da budemo servis industrije, štiteći njene interese na najbolji mogući način, uz napomenu da je naša snaga u jedinstvu kada su u pitanju ključni segmenti našeg poslovanja.

Namera nam je da učinimo napor na unapređenju domaćeg tržišta neživotnih osiguranja, pre svega kroz dijalog sa državom u smislu širenja liste obaveznih osiguranja, za šta smatramo da postoji izuzetno veliki prostor. Takođe, subvencionisanje premija za određene vrste osiguranja značajno bi unapredilo ovo tržište, a za tim postoji i egzaktan interes šire društvene zajednice. Tu pre svega mislim na strateške grane, a takvi modeli, uz eventualne izmene i prilagođavanje našim uslovima, već postoje u Evropi.

Kada govorimo o životnom osiguranju, uz ogradu da ću možda i preterati, sve što bi se učinilo bilo bi dobrodošlo. Naime, dugo se govori o uvođenju poreskih olakšica i rešavanju pitanja kolektivnog životnog osiguranja gde bi se kao ugovarač pojavio poslodavac. Industrija je više nego spremna za razgovore na ovu temu, uz napomenu da bi koristi od ovim putem prikupljenih sredstava bile višestruke.